Za čime žudimo kad se prejedamo?

Osjećate li snažnu želju za hranom, ali ne za bilo kakvom, nego za točno određenom namirnicom, poput čokolade, pomfrita ili kruha, onda za to postoji emocionalni razlog, tvrdi američka klinička terapeutkinja za poremećaje prehrane dr. Doreen Virtue u svojoj knjizi Žudnja za hranom (izdavač Planetopija). Štoviše, svaka prehrambena žudnja odgovara specifičnoj emociji iz koje proizlazi, a kad otkrijete koja je to emocija i što znači za vas, moći ćete konačno i zauvijek prestati s emocionalnim prejedanjem, kaže autorica.

Opsesivna želja

Za razliku od normalne gladi i apetita te povremenog i blagdanskog prejedanja, prehrambene žudnje su neprestane, neugodne i nametljive. One kvare dobro osmišljene prehrambene planove i napadaju ljude bez obzira na njihovo znanje o namirnicama i prehrani. Dr. Virtue prehrambenu žudnju definira kao opsesivnu želju za specifičnom vrstom hrane. Ona nije isto što i puki osjećaj gladi za onim što trenutačno imamo u hladnjaku niti pretrpavanje, primjerice kokicama, samo zato što su nam pri ruci. Prehrambene žudnje specifične su misli i želje za određenom vrstom ili kategorijom hrane, kao što su čokolada ili meksička hrana. S vremena na vrijeme pojavi se “zdrava” žudnja za voćem, povrćem ili cjelovitim žitaricama, no žudnje uglavnom upućuju na masnu, visokoprerađenu hranu.

Kao droga

Na ideju o tome da iza prehrambene žudnje za određenom hranom stoji određena emocija, dr. Virtue došla je dok je radila u bolnici kao savjetnica za pitanja zloporabe droge i alkohola. S vremenom je uočila da je osobnost njenih pacijenata u skladu s njihovom omiljenom drogom – osobnosti alkoholičara razlikovale su se od osobnosti kokainskih ili heroinskih ovisnika, ili pak onih ovisnih marihuani. To ju je navelo da promisli i o vlastitoj “ovisnosti” o hrani, jer u to je doba, naime, bila pretila, neostvarena i nesretna u braku. Prepuštala se začaranom krugu prejedanja i samosažalijevanja, iako joj je intuicija govorila da može i treba živjeti drugačije. Tada je počela proučavati poremećaje prehrane i psihološke teškoće koje su otponci prehrambenih žudnji i ustanovila da svaka prehrambena žudnja odgovara određenoj osobnosti i emocionalnoj teškoći. Već prve radionice s pacijentima pokazale su se uspješnima, a otkriće joj je pomoglo i da shvati i nadvlada vlastite probleme.

Priznajte si!

Neki ljudi uvijek osjećaju istu prehrambenu žudnju, recimo, uvijek žude za sladoledom, dok drugi prolaze kroz prehrambene faze, pa jedan tjedan žude za maslacem, drugi za sirom, treći za čokoladom. To nije slučajno; žudnja se neće promijeniti ako se nije promijenila emocionalna situacija, no ako se ona promijenila, promijenit će se i prehrambena žudnja.

U temelju emocionalnog prejedanja četiri su emocije: strah, gnjev, napetost i stid (SGNS). Strah je pritom korijenska emocija, a ostale tri njeni su nastavci. Gnjev osjećamo jer strahujemo da ćemo izgubiti ljubav u obliku nekoga ili nečega vrijednog. Napetost osjećamo zato što se bojimo vjerovati ili zato što smo odlutali sa svojeg božanskog puta, a stid osjećamo jer strahujemo da smo manjkavi, objašnjava dr. Virtue. Na sreću, smatra ona, ako sami sebi iskreno priznamo da je u temelju naše prehrambene žudnje određena emocija, osjetit ćemo golemo olakšanje. A to olakšanje će ublažiti ili čak potpuno ukloniti poriv za prejedanjem.

Hrskavo, kremasto, gumasto…

Da bismo ublažili prehrambenu žudnju, trebamo se osloboditi navike automatskog jedenja. Da bismo iscijelili apetit koji se ne može othrvati konzumiranju hrane, svaki put kad pomislite “gladan sam”, pustite da žudnja koju osjećate traje barem nekoliko minuta kako bi vam prenijela svoju poruku, kaže autorica. Pričekajte 15-ak minuta, savjetuje, i za to vrijeme analizirajte svoju žudnju za hranom. Odgovore će vam dati već struktura hrane: ako je hrskava, vaši su osnovni osjećaji gnjev ili napetost, ako je mekana ili kremasta, osnovni su osjećaji strah ili stid, a ako je gumasta, osnovni su osjećaji kombinacija straha ili stida s gnjevom ili napetošću.

Autorica u knjizi nudi i “lijek” za neprestanu žudnju. U 99 posto slučajeva to je ostvarenje određene promjene u životu – promjena odnosa s nekom osobom, radnih navika, tjelesne aktivnosti i slično. Promjena, naravno, može biti teška i zastrašujuća, traži mnogo promišljanja, strpljenja i prakse. Pritom je važno nahraniti dušu jer, kad osjećate žudnju za hranom, zapravo nije gladan vaš želudac, nego vaše srce i duša. U tome će vam pomoći pronalazak vlastite duhovne stimulacije, uređenje “oaze samoće”, predah koji ćete si priuštiti svaki dan te apstiniranje od negativnosti.

Veza hrane i žudnje

Prema autorici, žudnja za određenom hranom otkriva što nam zapravo nedostaje u životu.

  • U podlozi žudnje za čokoladom je glad za ljubavlju.
  • Žudnja za mliječnim proizvodima upućuje na borbu protiv tjeskobe.
  • Žudimo li za slanim grickalicama, muče nas stres, gnjev i potištenost.
  • Žudimo li za pikantnom hranom, nedostaje nam uzbuđenja.
  • Jedu li nam se stalno orašasti plodovi, žudimo za zabavom.
  • Žudnja za kruhom, rižom i tjesteninom upućuje na potrebu za ugodom i umirivanjem.
  • Ako nam nedostaju zagrljaji, užitak i umirenje, žudit ćemo za keksima i kolačima.
  • Masnom hranom pokušat ćemo ispuniti praznine u životu.

Fotografije: Inmagine

prethodni tekst
sljedeći tekst

You Might Also Like

www.askona.ua/aksessuary/namatrasniki/

cialis-viagra.com.ua

посмотреть