Zašto zapravo psujemo?

Psovka je po definiciji uvredljiva riječ, izraz ili rečenica koja se smatra nepristojnom i neprikladnom i nije prihvaćena općim načelima dobrog ponašanja. U razgovornom jeziku psovke se ponajviše koriste za vrijeđanje i naglašavanje dijelova iskaza, ali i za izražavanje bijesa, živčanosti, iznenađenosti, u nekim slučajevima veselja i zadovoljstva. Psovke su u vokabuluru gotovo svakoga od nas, ali kako zapravo počinjemo psovati?

Prve prostote

Djeca uče riječi od ljudi koji ih okružuju, najčešće od roditelja i drugih odraslih. Ne samo da od odraslih čuju kako se riječi izgovaraju nego primjećuju i osjećaj koji je najčešće iskazan kada se izgovaraju neke riječi. Stoga, ako roditelj, kada je ljut, izgovara psovke i neprimjerene riječi, veća je vjerojatnost da će i dijete to učiniti kada doživi emociju ljutnje, a da uopće ne razumije značenje tih riječi.

S razvojnog aspekta, govor četverogodišnjaka može sadržavati veliku količinu prostih riječi. Pjesmice i brojalice koje sadrže prostote pravi su užitak za dijete te dobi te ih koristi namjerno uz smijeh.

Uz to, djeca s vremenom shvaćaju i kako roditelji reagiraju kada ona izgovore neku riječ. Primjerice, ako dijete izgovori psovku, a roditelj se na to nasmije ili čak kroz prikriveni smiješak kaže djetetu da ne smije to govoriti, vrlo je vjerojatno da će dijete ponoviti tu psovku i tako ponovno tražiti roditeljsko odobravanje i osmijeh. Ako roditelj pak reagira ljutnjom i strogom zabranom govorenja psovki bez dodatnog objašnjenja, može se dogoditi da dijete opet upotrijebi psovku u trenutku kada nešto zamjera roditelju.

U svačijem rječniku

Može se reći kako je u našem društvu psovanje uobičajen dio rječnika mnogih odraslih ljudi, adolescenata pa čak i djece. Kroz razvoj dijete uči koje su riječi “obične”, a koje nisu primjerene i spadaju u psovke. Također, uči i da nisu sve psovke jednako “snažne”, odnosno da se neke koriste u svakodnevnom govoru i u uobičajenim situacijama, dok se druge češće javljaju uz snažne emocionalne reakcije. S vremenom, raspoznaju se situacije i okruženja u kojima je donekle prihvatljivo koristiti psovke od onih u kojima je to potpuno neprihvatljivo.

Zašto uopće psujemo?

Ljudi psuju iz različitih razloga, ovisno o okolnostima i društvenom okruženju. Korištenje psovki u govoru može se usporediti s korištenjem trube na automobilu. Drugim riječima, psovkom se može pojačati važnost nečemu što osoba u tom trenutku govori ili osjeća (oduševljenje, ljutnja, užitak, frustracija…).

Četverogodišnjaci prolaze kroz prilično burnu razvojnu fazu tijekom koje nerijetko prelaze dopuštene granice u mnogim područjima ponašanja. U skladu s tim, i u govoru prelaze dopuštene granice zbog čega izgovaraju prostote.

Kao što dijete koristi plač da bi iskazalo nezadovoljstvo, tako i odraslima treba neki “ispušni ventil”. Nekima je tada najlakše izgovoriti bujicu psovki i na taj si način olakšati. Istraživanja su pokazala da ljudi najčešće psuju u stresnim situacijama, primjerice kada kasne na neki važan dogovor, a gužva je u prometu ili se sjete da su zaboravili učiniti nešto vrlo važno. Osim toga, nerijetko ljudi koriste psovke kad im se dogodi nešto neočekivano ili bolno.

Olakšanje kroz psovke

Čini se da psovanje u situacijama kada nas nešto boli može biti korisno. Naime, istraživanje provedeno na britanskom sveučilištu Keele pod vodstvom dr. Stephensa pokazalo je da psovanje tijekom izlaganja bolnom podražaju može povećati toleranciju na bol. Do ovog nalaza dr. Stephens došao je tako da su sudionici istraživanja trebali staviti ruke u vrlo hladnu vodu i pokušati što dulje izdržati. Pri tome su u jednom slučaju dobili uputu da psuju dok su im ruke u hladnoj vodi, a drugi put nisu smjeli psovati. Pokazalo se da su znatno dulje izdržali bol zbog hladnoće onda kada su psovali. Učinak olakšavanja boli pokazao se još jačim kod sudionika koji inače manje psuju.

Psovanje može i uzrujati

Korištenje psovki ponekad pomaže da izbacimo iz sebe energiju ljutnje ili frustracije. Ipak, britanski znanstvenici Bowers i Pearce došli su do nalaza kako izgovaranje psovki zapravo izaziva i pojačava emocionalnu reakciju. Radili su istraživanje s tri eksperimentalne skupine od kojih je jedna dobila popis s riječima koje su bile psovke, druga skupina je dobila listu s eufemizmima tih psovki, a treća popis s neutralnim riječima koje nemaju veze sa psovkama. Pokazalo se da je skupina koja je čitala riječi s popisa psovki imala najsnažnije neurološke reakcije. Istraživači su objasnili kako izgovaranje psovki dovodi do emocionalne reakcije tako što psovanje aktivira dio mozga zadužen za emocije, budući da je kroz razvoj naučeno kako se psovke uglavnom javljaju sa snažnim emocionalnim reakcijama. Ovaj nalaz stoga ne ide u prilog uobičajenom vjerovanju da psovanje može biti korisno kad smo uzrujani.

Fotografije: Shutterstock

prethodni tekst
sljedeći tekst

You Might Also Like