Psihoterapija – bauk ili mentalna higijena koja nam svima treba kad smo tužni, neodlučni, slabi?

Zašto još uvijek nerado priznajemo kad idemo psihoterapeutu, kao da je to bolest koju se trudimo sakriti? Zašto i dalje, npr., odlazak zubaru prihvaćamo kao normalan, a zanemarujemo higijenu uma? Nije li nam mentalna higijena svima zapravo potrebna – pa zašto je onda tajimo? Krešimir Homan, profesor psihologije – psihoterapeut, life & business coach, razjasnio nam je u čemu je problem:

– Prihvaćanje odlaska zubaru uzimamo pod “normalno”, no nije na odmet spomenuti da je, što se tiče statistike po pitanju higijene usne šupljine, stanja zubiju građana, čestine odlaska stomatologu itd., Hrvatska je blizu začelja ljestvice zemalja Europske unije.

Odlasci stomatologu i na terapiju dijele dvije otegotne okolnosti. Jedna je materijalno stanje i standard građana (iako je stomatologija tu u velikoj prednosti u smislu besplatne dostupnosti putem sustava zdravstvenog osiguranja, bar za određeni dio usluga). Druga je strah od “boli”. Kad govorimo o boli, obično vrijedi – što je bolji i iskusniji stručnjak te njegova oprema i alati, to je opasnost od boli manja (ako je uopće i ima). Ali, ne smijemo zanemariti ni klijentovu (ili pacijentovu) ulogu u riziku od boli jer nije svejedno je li se javio preventivno, kad je osjetio ili uočio prve sumnjive simptome, ili je mjesecima pokrivao bol raznim medikamentima pa se odlučio javiti onda kad je i s lijekovima postalo neizdrživo.

Dodatna otegotna okolnost terapije su i zablude i predrasude kojima odlazak stomatologu nije obavijen kao i činjenica da je znanje i informiranost o važnosti i koristi stomatologa značajno veće nego kada se radi o terapiji.

Potreba za mentalnom higijenom, razumijevanjem odnosa sa svijetom i ljudima oko nas, postavljanjem vlastitih granica prihvatljivog ili “normalnog”, količina odluka i informacija kojima baratamo, količina emocija koje proživljavamo u danu, broj raznih “tablica” prioriteta koje redamo i odabiremo itd. danas je veća no ikada.

S takvim izazovima gotovo je nemoguće povremeno se ne izgubiti i zapeti ili lutati na mjestima koja ne razumijemo, nisu nam lijepa ili ih se bojimo. Bilo da se radilo o ljubavi i braku, odnosu s obitelji, planiranju karijere, vlastitim stavovima i mišljenjima o nekim odnosima ili društvenim pojavama itd.

Pozitivna strana cijele priče jest ta da broj ljudi koji traže ovakvu vrstu pomoći i podrške stalno raste. Raste broj ljudi kojima to postaje navika i uzimaju pod “normalno” da mi se svakih nekoliko mjeseci jave i dođu prodiskutirati neke životne situacije kako bi se lakše orijentirali za budućnost, donijeli neke odluke, uveli promjene ili zaključili da su na dobrom putu. Raste broj ljudi koji dolaze prodiskutirati i istražiti neke stvari i prije nego se dogode (prije odluke o zajedničkom životu, prije promjene posla, prije prekida braka ili partnerstva, prije pokretanja vlastitog posla…)

Kad zaboli zub, kad vam je nešto sumnjivo sa zubima ili još bolje, planirate unaprijeđenje stanja prije ozbiljnih simptoma – javite se svom stomatologu.

Kad ste “izgubljeni”, ako vam je nešto teško ili sumnjivo s odnosima i emocionalnim stanjem ili želite istražiti odluke, planove i razmišljanja – javite se na terapeutski razgovor.

Povremena pomoć u rješavanju životnih poteškoća kao i povremena “mentalna higijena” svima su nam ponekad nužne, a uvijek dobrodošle i korisne.

Fotografija: Shutterstock

 

 

 

Kontakt podaci

Krešimir Homan

profesor psihologije – psihoterapeut (life & business coach)

mob. +385-91-566-8082

e-mail: [email protected]

 

 

prethodni tekst
sljedeći tekst

You Might Also Like