Kako se nositi s tjeskobom (ako ste uopće tjeskobni)

Anksioznost. Riječ, pojam, stanje i bolest postala je dio opće kulture i komunikacije, pojam za kojim posežemo vrlo često, katkad izražavamo vrlo rado, katkad skrivamo. Korijen riječi angh je drevan, podsjetnik da smo taj osjećaj poznavali još kad su Europljani bili plemena zajedničkog jezika. Angh znači stisnut, bolno stegnut, a riječ tjeskoba ima isto značenje. Latinski glagol ango, angere, anxi (korijen anksioznosti) samo je nastavak indoeuropskog korijena i značu gušiti, stezati, jako stisnuti, uznemiriti. Sve znamo, ništa ne znamo. Koji su uzroci? Koliko su socijalni, koliko biološki? Zašto su neki osjetljiviji, a neki manje osjetljivi? Puno nam je pitanja i, kako smo na njih odgovarali, tako smo samo otvarali nova. Možda se najviše bojimo postaviti pitanja s najočitijim odogovorima. Isplati ih se postaviti sada.

Anksioznost – od definicije i korijena do relativizma

Već sama definicija anksioznosti ima čest problem skrivene cirkularnosti. Tjeskoba je bolest ili poremećaj u kojem se osoba pretjerano ili izraženo brine ili boji u nekoj trenutnoj ili budućoj stvarnoj ili mogućoj situaciji. Panika, strah i fizički simptomi prate ovaj problem, no nismo se maknuli nikada od cirkularnosti: tjeskoba je stanje u kojem smo tjeskobni, a za taj pridjev tjeskobni koristimo niz konkretnih osjećaja, psihičkih stanja, emocija i fizičkih simptoma. Već sama činjenica tankih definicija govori koliko smo prihvatili ovo stanje kao nešto što kulturološki poznajemo od davnina.

Za početak, pokušajmo razumjeti naše pretke. Oni bi nas danas sve dobro išamarali zbog uzroka većine današnjih tjeskoba. Jedna od osnovnih ljudskih potreba je potreba za zadovoljenjem bioloških potreba, da smo siti, nismo žedni, da smo na toplom ako je vani hladno, imamo dovoljno odjeće… Naši preci od prije 1000 godina nikada ne bi razumjeli našu tjeskobu zbog duga na kreditnoj kartici. S pozicije ne tako davnih generacija današnji čovjek bi trebao biti više nego sretan. Imate grijanje, u kući imate dovoljno hrane za preživjeti najmanje tjedan dana (u jednom shoppingu i za mjesec dana), o tekućoj i toploj vodi da ne govorim, ne perete robu na potoku već to radi uređaj (pa makar bio i star). Ponekad se toga treba prisjetiti. Često se treba prisjetiti.

Ne trebam naglašavati kako živimo, čak i kad nismo bogati, u bogatom dijelu svijeta i kako negdje drugdje na planetu žive ljudi koji osjećaju tjeskobu jer svojoj djeci sutra ne mogu dati ni šaku hrane.

Ovaj relativizam, na žalost, gotovo nikada ne funkcionira. On ima problem dualnosti. Tješiti sebe kako nam je bolje zbog toga što je nekom gore nije baš vrhunac ljudske empatije. U ljudskoj je prirodi kako stremimo prema boljem i, kada nadvladamo jednu razinu, želimo dalje. Bertolt Brecht je rekao jednom kako prvo dolazi žderanje pa moral. Ima u tome istine. Tjeskobu zbog ljubavnih jada možemo osjećati tek nakon što smo otklonili strah od gladi i ostavili mjesto takvom tipu straha. Korisno je ako ste u životu prošli neke teže trenutke ili imali sreću da ste bili materijalno oskudni. Kad znam biti tjeskoban zbog materijalnih razloga, uvijek se sjetim vremena prehrane u Caritasu i cijela perspektiva je drugačija. Relativizam je uvijek i dobar i loš, ali je  prirodno posezati za njim. Moju kolegicu jedna je mlada žena napala zbog teksture pilinga koji je bio gust, a ne srednje gust. Ja sam za to vrijeme čekao s pacijenticom koja je pobijedila jedan tumor i trenutno se bori s drugim i oboje smo gledali tu gusto-srednje gustu tiradu svjesni nepodnošljive lakoće relativizma.

Sav taj relativizam je divan i krasan, ali budimo i realni. Tjeskoba često nije proizvod razmaženosti i nesvjesnosti. Većinu nas od propasti dijeli jedna do tri plaće. Mnogi ljudi brinu i te kako realne brige, od materijalnih, poslovnih, socijalnih do emotivnih, često i u kombinaciji. I osciliramo  – katkad smo u kontroli, a katkad izleti i onaj dio mogućih crnih scenarija, pitanje – što ako se dogodi nešto strašno? Anksioznost je adaptacija, kao i stres, ali kada počne ugrožavati naše funkcioniranje, vrijeme je za intervenciju.

Zamke i zloupotreba

Kod prave anksioznosti relativizacije znaju živcirati oboljele, i to s pravom. Anksiozne osobe na intelektualnoj razini dobro razumiju kako realni problemi postoje i kako znaju napuhati moguće posljedice, kako postoje ljudi kojima je mnogo teže, kako najčešće nisu direktno biološki ugroženi glađu. Sve to razumiju, ali osjećaj je i dalje ovdje. Osjećaji ne poznaju razum, mudrost je naših baka. Zato i mentalne kontrole i racionalizacija nemaju puno učinka. Zato treba proniknuti malo dublje, ali kako?

Kad sam bio student, New Age je u svježe postratnoj Hrvatskoj bio u punom zamahu. Njegov zavodljiv sjaj pokazao se petparačkom zamkom. Nametao je „bezuvjetnu ljubav“, „svi se volimo“, „Bog nas voli“ i u jednom dijelu tu valjda ima i istine, ali je ljudima s anksioznosti i depresijom nametao očajnu krivnju zašto oni ne mogu osjećati to savršenstvo. Potom je ponudio rješenje – analitiku. Tata ovakav, mama onakva, društvo ovakvo, unutrašnje tendencije takve… Premda je to jezik i psihoterapije, karakteristika New Age deformiteta je vječna retraumatizacija i naivnost: jedna moja poznanica je pet godina ponavljala „čvrstu tatinu figuru“ u svakom razgovoru za svaki otkaz koji je dobila i svaku prekinutu emotivnu vezu. Liječila se više godina od te mantre koja se odavno izlizala u svojoj osvještenosti. New Age je nametao apsolutnu osobnu odgovornost, što je isto djelomična istina i time dodatno prebacivao krivnju na ljude. Istina je i da postoji biologija, geni i određene životne okolnosti koji su možda i plod stohastike društva, a ne naše krivnje. Najviše se gubila razlika krivnje i odgovornosti. Ovakve zamke pogađale su senzitivnije, intelektualnije i duhovnije ljude koji su ionako tragali za korijenima svojih problema. Nudila su se rješenja prošlih života kad se ne bi mogli naći dovoljno čvrsti dokazi ovog. New Age je umro, ali njegov duh nije i redovno ga nalazim u komunikaciji s pacijentima, još su po cijeloj, kako kažu regiji, prošireni učitelji i terapeuti. Samonametnuta krivnja, perfekcionizam i inzistiranje na težnji prema „svi se volimo“ svijetu karakteristika je tih stranputica.

Psihoterapija je vrlo mudra odluka mnogih. Ipak, neka to bude kod ljudi koji doista znaju svoj posao i u tom su profesionalci.

U članku Stop Confusing Your Nerves With Having Anxiety autorica Christina Stiehl ističe jedan veliki problem. Ljude koji imaju ozbiljne probleme anksioznosti duboko može živcirati naša olaka tvrdnja „tjeskoban sam zbog ovog ili onog“. To pogotovo dolazi do izražaja u engleskom jeziku. To je, kako kaže, šamar svima koji doista pate. Pitanje je magnitude i naših odgovornosti. Ako živimo nabrijani život koji će samo poticati tjeskobu i ako nam promjenom života bude drastično bolje, tko je tu kriv? Jesu li obični osjećaji poput ljutnje, straha i napetosti izmiješani u nekima s izrazom tjeskoba? Na prijelazu u 21. stoljeće imao sam sreću pratiti korporativno ponašanje mladih hrvatskih menadžera. Ostajalo se često na poslu ne s razlogom, već iz kulture, jer su i svi drugi. Glumio se londonski City, pokušavala replicirati vizija modernog kapitalizma, a anksioznost i stres bili su posljedica. Nekima i rado viđena furka. Teatralno su se vadili lijekovi za tjeskobu od silne napetosti posla. Da, to je šamar doista tjeskobnim pacijentima.

Ne treba samo dati primjer u mladih menadžera koji su vremenom postali mudriji. Gledam dnevnik i živciram se. Čitam internet portale koji sijeku izjave i vade medijske udice na koje se svi uhvate, dijele preko Facebooka, argumentiraju. Ulazim svom snagom u izvore živciranja. Pa sam tjeskoban/tjeskobna, ne mogu zaspati, dobar dan doktorice, može recept za… Da, i to je šamar doista tjeskobnim pacijentima. U 2016. godini porezni obveznici su platili dva najkorištenija lijeka – alprazolam više od 26 milijuna kuna, a diazepam više od 33 milijuna kuna. U tim ciframa su tjeskobni pacijenti na rubu ovrhe, ljudi kojima su umrli voljeni, oni koji su onkološki pacijenti. Na žalost, u tim ciframa su i pasionirani čitači komenatara na internet portalima i veliki borci za raznorazne ideje u svojim foteljama. „Jedan (…) lijek je poput toplog tuša koji opušta moje tijelo nakon što ga dobro izmučim mozgom“, napisao je jedan komentator na društvenim mrežama. Pohvalio se. Šamar pravim bolesnicima.

Zbog toga treba biti iskren. Tjeskobni ljudi dobro znaju koliko je to teško stanje.

Povremene strahove, potpuno normalne reakcije na prepreke i teškoće u svakodnevnom životu, naše dileme i sumnje u druge, sebe i okoliš treba staviti u realni kontekst.

Zbog toga i imamo profesionalce u zdravstvu, uključujući psihologe, koji nam mogu pomoći razlučiti vlastite definicije. Reagirajte na vrijeme.

S biološkog aspekta

U svakoj psihičkoj tegobi trudimo se naći uzroke koji su izvan sfere ljudske fiziologije, promatramo prošlost, sadašnjost, okolnosti i naše reakcije. Naravno da je to dobar put, ali anksioznost je i te kako i tjelesna biologija, baš kao i depresija. Zbog toga kod tjeskobe razmišljamo u nekoliko dimenzija. Prva je farmakološka terapija o kojoj ćemo malo kasnije. Drugi dio uključuje nefarmakološke metode.

Svi smo prihvatili pozitivne učinke tjelesne aktivnosti na ljudsko raspoloženje i nema dvojbe kako je ona korisna u tjeskobi (1). S druge strane, ljudi koji zbog različitih razloga moraju prekinuti vježbanje mogu postati tjeskobni (2). Kakav ćete oblik fizičke aktivnosti odabrati, ostaje na vama i, premda ne zamjenjuje lijekove i druge intervencije, svakako je mudra odluka. Lako je za reći, ali nemojte odmah zamišljati maraton od 40 kilometara. Nije loše prošetati se po prirodi s vremena na vrijeme. Isto tako svi smo negdje empirijski svjesni kako prehrana povremeno može utjecati na raspoloženje. Hiperkalorijska dijeta, što uključuje i obilje šećera, može utjecati na raspoloženje, pogotovo u mlađoj dobi (3). Većina vodećih biomedicinskih časopisa objavila je neke od mogućih poveznica između stresa, tjeskobe, prehrane i mikrobioma, tog svijeta veselih mikroorganizama (4), kako na modalnim organizmima, tako i u ljudima. Usprkos poveznici mikrobioma i anksioznosti, povezivanje intervencije probioticima i anksioznosti za sada bi bilo sasvim pretenciozno, osim ako tjeskoba nije udružena s bolestima gdje neki pojedini sojevi (ne svi) mogu imati pozitivne učinke, poput iritabilnog kolona. Već smo rekli kako ljude s tjeskobom jednako kao i one s depresijom zna živcirati racionalizacija. Tjeskoba je i te kako i tjelesna, a ne samo meta psihoterapije. Možda smo to najviše shvatili u depresiji koju smo naučili gledati i kao upalnu bolest (5).

Vi koji jeste ili ste bili dulje vrijeme tjekobni malo olakšanja. Da, puno toga u našim životnim okolnostima koje su dovele do anksioznosti odabrali smo sami i plod je emotivno-socijalnih interakcija. Ali, ako ste se ikada osjećali stigmatizirani jer „kako ne kužite“, „radite li na sebi“, osjećali loše jer se usprkos vašem objektivnom trudu nikako niste pomaknuli s mjesta, mala je utjeha da su neka pitanja tjeskobe kao i depresije dijelom i biološki uvjetovana. To se pogotovo odnosi na pacijente koji imaju i neke kronične upalne bolesti. Relativno je malo gena koje bi optužili za tjeskobu, ali tjeskoba barem djelomično može biti potaknuta interakcijom okoliša i naših gena te načinom kontrole naših gena (6, 7).

Jednostavne, nefarmakološke metode imaju jednu prednost. Dok je propisivanje terapije u domeni i odgovornosti liječnika/liječnice, za njega ste zaduženi sami i može vam dati osjećaj da činite nešto dobro za sebe. Otiđite k stručnoj osobi u vezi s prehranom ako sami možda ne možete identificirati put i način. Nađite fizičku aktivnost koja vas ispunjava.

Nutritivni manjkovi mogu imati negativan utjecaj na bilo koje stanje bolesti premda ne moraju biti uzrok te bolesti. Jedno od prvih pitanja je unos omega-3 kiselina (8). Jedan do dva obroka ribe tjedno i prehrana uljima bogatijima omega-3 kiselinama (repica, orah, konoplja) ili vrlo bogatih tim uljima (lan, sjetveni podlanak). I namirnice poput chia i lanenih sjemenki te svježeg tušta mogu biti solidan izvor omega-3 kiselina. Manjka li nam toga u prehrani, suplementacija može biti pametan odabir. Ne, suplementi nisu lijek, već samo mudra nutritivna strategija jer je živčani sustav izraziti potrošač omega- 3 kiselina, pogotovo DHA. Uzimaju li se suplementi, doze od 250-500 mg EPA i DHA su sugerirane, kao i u slučaju krvožilnog sustava. Magnezij je već dugo popularan suplement i u kontekstu tjeskobe (9). Kod magnezija teško je odrediti stvarni manjak zbog izrazito naglašenog boravka magnezija u stanicama. Neki laboratoriji nude mogućnost određivanja magnezija u crvenim krvnim stanicama, ali su te metode dosta skupe pa ljudi radije posežu za ne toliko skupim suplementima. I u ovom slučaju magnezij ne percipiramo kao lijek. U namirnicama sadržaj magnezija dosta varira, ali zeleno lisnato povrće i neke grahorice su njegov dobar izvor. Postoji velika debata oko raspoloživosti magnezija, a sigurno je kako su oblici poput citrata i aminokiselinskih kompleksa bolje raspoloživi od magnezij oksida.

Najčešće korišteni lijekovi

Nakon otkrića benzodiazepina sve je bilo lako. Ponudilo se realno i uglavnom djelotvorno, prilično brzo rješenje. Nazvali smo ih anksiolitici, lijekovi za liječenje tjeskobe. Benzodiazepini poput diazepama, alprazolama, lorazepama, bromazepama djeluju preko receptora za gama-aminomaslačnu kiselinu, GABA, za koju se vežu. Posljedično, ti receptori postaju propusniji za kloridne ione, a zbog toga i sami neuroni imaju veći prag između potencijala u mirovanju i potencijala u prijenosu električnog impulsa. Drugim riječima, teže se okidaju. Zbog toga dolazi do efekta umirenja i opuštanja. Benzodiazepini se koriste i u druge namjene, primjerice kod nesanice.

Benzodiazepini su bez dvojbe djelotvorni lijekovi. Posao je psihijatra da procijeni kada će osim njih uključiti u proces dugotrajnog liječenja i antidepresiv. Problemi koji se znaju javiti s benzodiazepinima su raznoliki. U engleskoj terminologiji to su „overuse“, pretjerano korištenje, te „abuse“, zloupotreba. Pretjerano korištenje poznaju mnogi zdravstveni djelatnici, ljudi koji samoinicijativno podižu dozu iznad propisane i vremenom te doze počnu znatno prelaziti uobičajene doze. Kako dolazi do navikavanja receptora, obavezno to shvatite kao problem ako ste se u tome prepoznali i budite iskreni sa svojim liječnikom/liječnicom. „Abuse“ odnosno zlouporaba je vrlo širok pojam u kojem se lijekovi koriste samoinicijativno zbog raznih razloga. Najčešći je tjeskoba, ali mogu biti i ugodno smireno raspoloženje. Neki će posegnuti za njima prije novog dejta ili nakon njega, prije izlaska u društvo gdje bi se potencijalno mogli osjećati napeto, prije izlaska na ispit ili razgovora za posao, nakon gledanja političkih emisija ili prepucavanja na forumima. To nije dobro. To su događaji koji se žive, a naše emocije u tome su bitne, pa bile one i negativne. Negativne emocije su znak upozorenja, naše pažnje, ali i brzine naših odluka. Koristiti anksiolitike svaki put kad bismo mogli imati takve emocije nije toliko bezazleno kako izgleda. Vremenom to može voditi u eskalaciju doze i ovisnost, a u procesu ukidanja javlja se kriza koja može imati vrlo raznolike manifestacije, od nesanica, jakih strahova, nervoze… Neki benzodiazepini su postali lijekovi životnog stila ili njegove korekcije. Razmislite dobro prije nego banalizirate takve odluke.

Ljekovite biljke i tjeskoba

Premda ljekovite biljke koje se koriste u tjeskobi imaju manje kliničkih studija od novijih lijekova, one su među najprodavanijim preparatima općenito zbog učestalosti tjeskobe. Postoje razni motivi. Neki jer preferiraju prirodna rješenja i val takvog razmišljanja je danas izražen. Neki se boje problema eskalacije doze, a neki doživljavaju kako problem nije toliko intenzivan i kako bi mogli probati efikasnost prirodnog lijeka ili preparata.

  • Pasiflora (Passiflora incarnata) je jedna od najpoznatijih biljaka anksiolitika vro dobrog sigurnosnog profila. Slavu je počela graditi nakon prvog svjetskog rata među ratnim veteranima. Pasiflora ima vrlo kompleksni kemijski sastav i kvaliteta ekstrakta je iznimno presudna i upravo se takvo definiranje kvalitete zamjera dosadašnjim studijama (10). Pasiflore su poznate i kao ukrasne i jestive biljke. Ako niste sigurni koja je vrsta, a rod je kompliciran za identifikaciju točne vrste, nemojte posezati sami za njima. Pasiflora se koristi kod svih oblika tjeskoba i neće vas učiniti pospanim.
  • Valerijana (odoljen, Valeriana officinalis) je nekoć bila gotovo jedina biljka koju smo povezivali s mozgom i osjećajima. Za razliku od pasiflore, primjena odoljena fokusirana je na iritabilnost, nervozu, ljutnju te nesanicu zbog nervoze (11). Postoji vrlo jednostavna vodilja: strah – tjeskoba je pasiflora, a nervoza – tjeskoba je odoljen. Odoljen također ima kompliciran kemijski sastav, a potrebna je i dovoljno velika doza za djelovanje.
  • Glog (Crataegus sp.) nam je uvijek djelovao kao jako ozbiljan lijek za srce, no u realnosti glog je u kontekstu srca vrlo fokusiran lijek (12). Glog je prije svega biljka tjeskobe i nervoze koje se subjektivno manifestiraju povećanim otkucajima srca. Pod uvjetom da smo otklonili druge, ozbiljnije uzroke tih otkucaja, glog je u kombinaciji s pasiflorom mudar odabir. Premda je glog vrlo sigurna biljka, upitajte stručnu osobu ako ste na terapiji lijekovima za bolesti srčanog ritma.
  • Eterično ulje lavande (Lavandula officinalis) svima je poznato i na neki način predstavlja aromaterapiju. Inhalacija lavande prema malim, ali brojnim studijama može smanjiti razine akutnog stresa, ali djelovanje može ovisiti i o subjektivnoj percepciji mirisa. Bez obzira na njenu popularnost, ljudi su slabo svjesni kako je lavanda prošla put od mirišljavog ukrasa do ozbiljnog lijeka. U oleokapsulama od 80 mg dva puta dnevno djelotvorna je kod tjeskobe i anksiozno-depresivnog poremećaja, a ima vrlo dobro definiran mehanizam djelovanja i time je postala paradigma kako treba ispitati eterično ulje u 21. stoljeću (13).

Naša preporuka
  • Pileje Phytostandard glog/pasiflora dodatak prehrani primjenjuje se kod nesanice, anksioznosti, stresa, nervoze
  • Persen Noć sadrži visoku dozu valerijane i koristi se za ublažavanje poremećaja spavanja te blagih simptoma živčane napetosti
  • Solgar Omega-3 Double Strenght je dodatak prehrani koji sadrži pročišćeni i standardizirani koncentrat ribljeg ulja s nezasićenim masnim kiselinama EPA i DHA koje pridonose normalnoj funkciji srca
  • Formag dodatak prehrani je kombinacija magnezija u obliku kompleksa molekule Hypro-ri®mag, magnezija iz Mrtvog mora koji pridonosi normalnom funkcioniranju živčanog sustava te dichtienganhmina B6 i taurina koji pridonose smanjenju umora i iscrpljenosti
  • Dietpharm Magnezij Noć kapsule sadrže magnezij, dichtienganhmin B6, ekstrakt valerijane  i melatonin, pridonose normalnom funkcioniranju živčanog sustava, ublažavanju stanja vezanih za vremenske promjene te smanjenju umora i iscrpljenosti

Stribor Marković, fitoaromaterapeut, dr. sc., mag. pharm.

Fotografije: Shutterstock

Literatura

  1. Exercise and mental health. Mikkelsen K, Stojanovska L, Polenakovic M, Bosevski M, Apostolopoulos V. Maturitas. 2017 Dec; 106:48-56
  2. Mental health consequences of exercise withdrawal: A systematic review. Weinstein AA, Koehmstedt C, Kop WJ. Gen Hosp Psychiatry. 2017 Nov; 49:11-18.
  3. The impact of obesity and hypercaloric diet consumption on anxiety and emotional behavior across the lifespan. Baker KD, Loughman A, Spencer SJ, Reichelt AC. Neurosci Biobehav Rev. 2017 Dec; 83:173-182
  4. Stress & the gut-brain axis: Regulation by the microbiome. Foster JA, Rinaman L, Cryan JF. Neurobiol Stress. 2017 Mar 19; 7:124-136
  5. Neuroinflammation and cytokine abnormality in major depression: Cause or consequence in that illness? Jeon SW, Kim YK. World J Psychiatry. 2016 Sep 22; 6(3):283-93
  6. Gene × Environment Determinants of Stress- and Anxiety-Related Disorders. Sharma S, Powers A, Bradley B, Ressler KJ. Annu Rev Psychol. 2016; 67:239-61
  7. Anxiety and Epigenetics. Bartlett AA, Singh R, Hunter RG. Adv Exp Med Biol. 2017; 978:145-166.
  8. Brain membrane lipids in major depression and anxiety disorders. Müller CP, Reichel M, Mühle C, Rhein C, Gulbins E, Kornhuber J. Biochim Biophys Acta. 2015 Aug;1851(8): 1052-65
  9. The Effects of Magnesium Supplementation on Subjective Anxiety and Stress-A Systematic Review. Boyle NB, Lawton C, Dye L. Nutrients. 2017 Apr 26; 9(5).
  10. Passiflora incarnata L.: ethnopharmacology, clinical application, safety and evaluation of clinical trials. Miroddi M, Calapai G, Navarra M, Minciullo PL, Gangemi S. J Ethnopharmacol. 2013 Dec 12; 150(3):791-804
  11. GABA-modulating phytomedicines for anxiety: A systematic review of preclinical and clinical evidence. Savage K, Firth J, Stough C, Sarris J. Phytother Res. 2018 Jan; 32(1):3-18
  12. Effect of crataegus usage in cardiovascular disease prevention: an evidence-based approach. Wang J, Xiong X, Feng B. Evid Based Complement Alternat Med. 2013; 2013:149363
  13. Efficacy of orally administered Silexan in patients with anxiety-related restlessness and disturbed sleep–A randomized, placebo-controlled trial. Kasper S, Anghelescu I, Dienel A. Eur Neuropsychopharmacol. 2015 Nov;25(11): 1960-7

 

 

prethodni tekst
sljedeći tekst

You Might Also Like

читать дальше

www.cialis-viagra.com.ua

our company