Prava istina o kurkumi, kurkuminima i njihovu djelovanju

Kurkuma, divan žuti začin, stoljećima je popularan i stoljećima je nalazio svoje mjesto u fitoterapiji jednako kao i u prehrani. Aktivne tvari u kurkumi, kurkuminoidi, zaintrigirale su znanstvenike. No, s internetom je krenuo pad prema dolje. Kurkuma koja zamjenjuje 14 lijekova, kurkuma koja, to se podrazumijeva, liječi rak. Tipičan put kako upropastiti jednu biljku, jedino profitiraju reklame s internet stranica. Razjasnit ćemo ovdje kako zapravo djeluje kurkuma.

Kratko o kurkumi i kurkuminoidima

Različite vrste članica roda Curcuma sadrže prilično unikatnu skupinu spojeva – kurkuminoide. Oni daju začinu žutu boju zbog koje je kurkuma postala ne samo začin, već i industrijska boja za hranu. Stoljetna fitoterapijska uporaba i epidemiološke studije moguće prevencije nekih bolesti poput Alzhemiera () i karcinoma debelog crijeva () otvorile su interes pručavanja kurkume i njenih glavnih aktivnih tvari, kurkuminoida.

Kurkuminoidi čine skupinu od tri spoja i u suhoj biljci ih bude 3-5%. Glavni i najpoznatiji je kurkumin (60-70%) te demetoksi-kurkumin (20-27%) i bisdemetoksi-kurkumin (10-15%) (). Zbog toga postoje i ekstrakti s mnogo većim udjelom kurkuminoida, većim od 90%.

Kurkumin i kurkuminoidi pokazuju in vitro i in vivo ogromnu raznolikost bioloških učinaka, uključujući protuupalni i protutumorski te djelovanje u cijelom nizu metaboličkih, krvožilnih i neuroloških bolesti te bolesti mišićno-koštanog sustava (, , , , , ).

Službene indikacije

Koje su službene indikacije kurkume i kurkuminoida? Prema ESCOP-u, manji digestivni problemi i manja bilijarna disfunkcija u dozi od 1,5-3 g droge ili ekvivalentni ekstrakti. Zgodno je zamijetiti kako se ovdje ne radi o visokim dozama kurkuminoida. S druge strane, u Cochrane Database Systemic Review još je 2012. objavljeno kako kurkumin može biti dobra adjuvantna terapija mesalazinu ili sulfasalazinu u održavanju remisije  ulceroznog kolitisa u dozi 2 grama dnevno kurkumina (). Lista bolesti u kojima je kurkumin pokazao pozitivan učinak je impresivna, bez obzira na to što kvalitete tih studija nisu ujednačene, a neke su i samo pilot studije. Te bolesti su: kardiovaskularne, druge upalne bolesti crijeva, iritabilni kolon, oralni lihen planus, dijabetička nefropatija, psorijaza, gastritis, vitiligo, ateroskleroza, bilijarna diskinezija, idiopatski orbitalni upalni pseudotumor, akutni koronarni sindrom, beta-talasemija, Dejerin-Sottasova bolest, lupus nefritis, kronični bakterijski prostatitis, dijabetes tip II (). Koja je magnituda realnog djelovanja i koji je to mehanizam djelovanja kurkumina da je pokazao pozitivne učinke u tim bolestima? Odgovor se, vjerojatno, skriva u probavnom sustavu.

Upravo u području onkologije (liječenja tumora) naučili smo najviše o kurkuminu. Naime, kako je moguće da jedna molekula s toliko opsežno objavljenim podacima protutumorskog djelovanja u stvarnom životu bude daleko do očekivanja? Odgovor treba naći upravo u farmakokinetici kurkumina.

Bioraspoloživost kurkumina – Ahilova peta čarobnog začina

Jedna je priča kurkumu jesti, druga je priča koristiti kurkumu kao potencijalni lijek. Glavna je zapreka u bioraspoloživosti kurkumina. Što je bioraspoloživost? Pojednostavljeno, to je ona frakcija (dio doze) lijeka koja bude doista dostupna za djelovanje na ciljnome mjestu. Primjerice, ako želim protuupalno djelovanje u zglobovima, logično je da se pitam koji dio doze lijeka doista dolazi do zglobova. Prva prepreka svim tvarima u crijevima je ulazak u krvotok – crijevni epitel je snažna prepreka koja bira koje će molekule proći, a uz to ima i impozantnu mašineriju proteina koja aktivna izbacuje tvari natrag u sadržaj crijeva.

U slučaju kurkumina bioraspoloživost je vrlo mala, ispod 1%, što znači da od 2 grama kurkumina apsorbirate manje od 20 miligrama, a ostalo odlazi ravno u WC školjku.

Kod kurkumina su korištene sljedeće strategije povećanja bioraspoloživosti:
  1. Smanjenje čestica (mikro i nano čestice kurkumina): Kod ove strategije računamo na to da je, kada su čestice vrlo male, i brzina otapanja i prelaska iz jednog dijela (sadržaj crijeva) u drugi dio (crijevne stanice i krv) ipak brža.
  2. Emulgatori, odnosno samoemulgirajući sustavi: Ovo je najčešće korišteni sustav u povećanju bioraspoloživosti. Emulgatori čine micele i povećavaju prolazak ljekovitih tvari kroz crijevne stanice na više načina, uključujući i direktno stapanje sa staničnom membranom te prolazak između stanica crijevnog epitela.
  3. Tvari koje smanjuju metabolizam kurkuminoida (ekstrakt papra): Piperin iz crnog papra povećava bioraspoloživost na nekoliko mehanizama, uključujući i mogućnost da crijeva učini privremeno propusnijima. No, najvjerojatniji mehanizam je pitanje utjecaja na metabolizam.
  4. Eterično ulje: Ovo je vrlo inovativan način premda su rezultati skromni, a pretpostavka je bila kako sastojci eteričnog ulja kurkume pridonose povećanju bioraspoloživosti putem nepoznatog mehanizma. Neko vrijeme popularni trend mućkanja kurkume s uljima, jer se kurkumin topi u uljima, nije rješenje. Poanta je kako emulgirati onda to ulje i kurkumin, i to u probavnom sustavu.
Metabolizam kurkumina

Bioraspoloživost kurkumina smanjuju tri procesa:

  1. prolazak kroz crijevni epitel (apsorpcija)
  2. brza redukcija kurkumina (metabolizam)
  3. brza konjugacija kurkumina (metabolizam)

Koji je glavni problem metabolizma? Metabolizmom kurkumina nastaju molekule koje ne pokazuju željeno djelovanje, utvrđeno in vivo i in vitro studijama. Pročitate li kako kurkumin odlično djeluje kod tumora glioblastoma in vitro (), imajte na umu kako treba proći kroz probavni sustav, jetru, krvotok i krvno-moždanu barijeru, i to nepromijenjen. Glukuronidi kurkumina, primjerice, ne pokazuju učinak protiv tumora kada se uspoređuju s kurkuminom ().

Što možemo zaključiti?

Sve ono što vidimo u silnim in vitro i in vivo studijama razbija se na činjenici da kurkumin ne dospijeva dovoljno dugo i u dovoljno visokoj dozi doći na svoje mjesto. Neovisno o pristupu. To pogotovo vrijedi za tumore.

Pa kako kurkumin onda djeluje? Kako to da postoje ne samo kliničke studije, ma kako god da neki zamjerili veličinu uzorka, već da ljudi imaju osobnih pozitivnih iskustava? Kako to da ih neki nemaju?

A što ako kurkumin djeluje samo u probavnom sustavu? Je li ta misao heretična? Igra mikrobioma i imunog sustava u probavnom sustavu jedan je od najvećih fetiša trenutnog istraživanja u području biomedicine.

Možda je bolje da se kod kurkumina fokusiramo na to kako utjecaj na probavni sustav, vjerojatno protuupalni, može djelovati na ostatak organizma, bilo u prevenciji ili u bolesti. Do koje su mjere bioraspoloživi kurkumini zaista poboljšali djelovanje? Bude li djelovanje na imunološki sustav unutar probavnog sustava, mjesto gdje kurkumin može zaista i bez dvojbi djelovati, poboljšano bioraspoloživim kurkuminima?

Puno je neodgovorenih pitanja. Osobno mislim da kurkumin djeluje kroz probavni sustav i imuni sustav u njemu. Mislim da je područje kurkumina dugoročna prevencija i pomoć kod raznih upalnih bolesti, pa i autoimunih. To sve zaslužuje još jedan članak za sve kojima je kurkuma/kurkumin pomogao. I nadam se da kurkumin zbog marketinga neće postati novi noni.

Stribor Marković, fitoaromaterapeut, dr. sc., mag. pharm.

Tekst u izvornom obliku možete pronaći na: 

Fotografije: Fotolia, Inmagine

 

prethodni tekst
sljedeći tekst

You Might Also Like

подробнее

https://farm-pump-ua.com

www.pills24.com.ua