I TAKO ODE U DIM (K TOMU “PIČKIN”) JOŠ 150 LIJEPIH MLADIH  NAŠIH

“A što ti je to ‘pičkin dim’? Gdje si ti to vidio?”, obrecnula se, iza oblaka dima koji je upravo otpuhnula pripaljujući cigaretu, gošća na nedjeljnoj dobrosusjedskoj roštiljadi na svoga susjeda i prijatelja koji je više puta u veseloj raspravici oko neke benigne teme relativizirao njezine argumente kao “pičkin dim”.

“Sjedni ti malo na ovu vatricu za roštilj, pa ćemo svi vidjeti ‘pičkin dim’”, snašao se ovaj okrećući ražnjiće. Ako mu pošalica i nije bila najukusnija, odlični su bili ražnjići, pa nikome nije prisjela. Zgoda je odavno pala u zaborav, a susjed je i danas na dužnosti glavnog meštra od dobrosusjedskih roštilja.

U ovo vrijeme je manje sreće (ili više, jer publicitet umjetniku teško ikad ide na štetu) imala s interpretacijom istoimenog dima bjelovarska umjetnica Ana Petrović. Danas asistentica na osječkoj Umjetničkoj akademiji, ona je 2010. kao 25-godišnja studentica fotografski zabilježila vlastito viđenje tog za javnu komunikaciju nepristojnog izraza, a koji je sedamdesetih zaživio (i do danas ostao popularan) kao kolokvijalni frazem kojim se relativizira neka vrijednost te preživio u leksiku svih hrvatskih govora, dijalekata, žargona… kako u zemlji tako i u svijetu. (Osobno sam ga prije nekolko godina čula i od govornika druge generacije Hrvata u našoj njemačkoj dijaspori.)

Pod nazivom “Pičkin dim” fotografija se prošlog prosinca našla u izboru studentskih radova 28 mladih autora (izbor potpisaše eminentni ljudi struke) na izložbi koju je Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku priredio u povodu deset godina studija fotografije na tamošnjoj Umjetničkoj akademiji. Taj rad i njegova autorica našli su se smjesta na udaru dušobrižnika zabrinutih za ispravnu moralnu orijentaciju nacije, pa ovih dana Muzejsko vijeće “Pičkin dim” apostrofira kao jedan od krimena za smjenu ravnateljice Muzeja. Ravnateljica Jasminka Mesarić je, zaključuju, dopustivši izlaganje spomenutog rada, naročito uvrijedila osjećaje vjernika u vrijeme adventa.

Struka nagađa kako je posrijedi samo u lažno dušobrižništvo umotana izlika za političku smjenu. Ili primjećuje kako su prosvjedi i zgražanja nad ženskom nagošću odraz mržnje i  straha patrijarhata pred oslobođenim ženama.

Za to vrijeme autorica fotografije spoznaje da živi u zemlji koja se kreće unatrag.

Kolege umjetnici preko Facebooka pozivaju autore svih umjetničkih praksi da prilože svoje radove na temu vagine za izložbu koja bi se održala 10. ožujka u Esseker centru u Osijeku.

Tri su dana do izložbe – društvene mreže dime se od vrućih za i protiv komentara; u poslijepodnevnim satima iz sabornice stiže kao vruća vijest – gotovo svi oporbeni klubovi zastupnika podržat će inicijativu IDS-a i GLAS-a da se interpelacijom zatraži hitna rasprava o ratifikaciji Istanbulske konvencije. Živi bili pa vidjeli, interpelaciju u proceduru oporba šalje sutra.

Vruće sutra najavljuje se i na jugu zemlje – biskup dubrovački naručio je zaštitare koji će odsad od 0 do 24 čuvati crkvu Sv. Ignacija u Gradu kako se ne bi ponovio nemio slučaj – a zbog kojeg je Biskupija već podnijela prekršajnu prijavu – kad je ekipa njemačkog filma Goli gradovi snimala u toj bogomolji ženu obnaženih grudi. I time zgrozila dubrovačku javnost te duboko povrijedila osjećaje dubrovačkih vjernika.

Sve to zbiva se, eto, u danu kad je naša država izgubila novih 150 stanovnika. Toliko ih je izgubila i jučer. Još  će ih toliko izgubiti i sutra. I prekosutra. I na dan kad će vagine u Esseker centru na istoku zemlje braniti pravo na svoj dim, a na jugu biskup, kako je krenulo, cenzurirati nepoćudne bujne detalje sa slika starih majstora na crkvenim zidovima. I na dan kad ratificiramo ili ne ratificiramo tu nesretnu Istanbulsku konvenciju, u ime oca, sina, i svete obitelji Željke Markić, amen.

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Ana Petrović

prethodni tekst
sljedeći tekst

You Might Also Like

bestseller-sales.com

chemtest.com.ua/nastolnie_vesi

cheap steroids