Kraj Snježane i mene, Bandić je mala maca!

Ima nas raznih… ali najgora smo radoholičarska ekipa mi koje grižnja savjesti goni čim smo besposlene na samo pet minuta. Unezvjerimo se i lude smo ako nismo u akciji, jer valjda bi nam odmah trebalo tutnuti u ruke krpe, metle, kuhače i ostale rekvizite predviđene da svrhom ispune slobodno vrijeme svake moderne hrvatske zaposlenice.

Istina, ja više nisam zaposlenica nego free lancerica, ali svejedno sam Bandićka. Ak ne delam, nisam prava ni zdrava. Ak ne jedem snijeg, glancam fontane.

“Imala ti kuću ili stan, ljetovala u vikendici ili u unajmljenom apartmanu, govorila ti jezike ili ne govorila… dođe ti na isto. Ljube moja, krpa u ruke… to ti je naša sudbina”, veli mi, dok se pakira za Švedsku, moja frendica Ineska. Ineska je inače profesorica njemačkog i novopečena je gastarbajterka – do daljega bit će angažirana na čišćenju nekih ureda na dalekom sjeveru Europe, odnosno barem dok ona, muž i djeca ne nauče dobro švedski…

Super. U pravu je Ineska. Lijepo mi je to posvijestila, i zato sam ja – dok je radni narod hrvatski spajao neradne lipanjske dane – lijepo odlučila ovako: od Tijelova, preko antifašizma do državnosti  neću po kući mrdnuti ni malim prstom. Nema krečenja; nema pranja prozora;  nema ni tradicionalne roštiljade s ekipom, svi se obloču, a ja se naradim ko pas.

Samo čitanje. Zdrav život. Kupanje. Plivanje. Slušanje valova. Šetnja. Kavica na rivi, u najdražem gradiću na obalji najljepšeg mora na svijetu. Buljenje u pučinu. To jest u prazno…

* * *

I tako, eto mene neki dan uoči Tijelova u mom omiljenom gradiću na obali najljepšeg mora na svijetu. Odlučnija nego ikad ne raditi ništa nekoliko spojenih dana. Brzo okrećem glavu od paučine koja se nakotila po kutovima vikse. Dovikujem mužu da ima jogurta u frižideru ako hoće pojesti nešto sa žlicom. Grabim iz ormara štapove za nordijsko hodanje, i već pičim u smjeru mora, na zasluženi lungo mare…

Kadli – u dvorištu do spazim moju dragu susjedicu Snježanu. Razveselim joj se, jer Snješka je super lik, i ja je jako volim otkad smo se slučajno srele u bolnici, dijelile par dana sobu i neka nezaboravna bolnička iskustva.

Ona je došla sama, muž joj je zapeo na poslu i ostao u Zagrebu. Iz auta Izvlači neke kante, mislim da je Jupolova boja za zidove, jer kanili su i oni iskoristiti praznike da osvježe viksu…

Sve u svemu, za kraj mogu reći ovo: zidovi su nam kod Snježane ispali super. Ona sad pere prozore, ja bacam drugu ruku boje za školske ploče u njezinoj kuhinji, a sutra se zajedno bacamo na dnevni boravak kod mene. I moj i njezin muž bruse se na roštiljadu. Nas dvije se pitamo – kako bi bilo da im pozovemo i Bandića?

prethodni tekst
sljedeći tekst

You Might Also Like

www.cialis-viagra.com.ua

www.pills24.com.ua/cialis-tadalafil/cialis-20-mg/sialis-soft-tadasoft

www.medicaments-24.net